Na današnji dan 1923. godine počeo je da se primenjuje Zakon o činovnicima i ostalim državnim službenicima građanskog reda, koji je na jedinstvenim osnovama uredio pravila državnoslužbeničkog sistema u tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a koja su važila i za teritoriju današnje Republike Srbije.
Zakon čiji instituti i danas čine okvir našeg službeničkog sistema, u jedanaest glava i 252 člana uredio je ko može biti državni službenik, stupanje u državnu službu, kretanje u službi, ocenjivanje, plate i ostale prinadležnosti državnih službenika, prestanak dužnosti, disciplinsku odgovoronost, penzije, ali i čitav niz drugih prava i dužnosti državnih službenika.
Iako je ovaj zakon propisivao određene izuzetke, pravilo je bilo da nijedan činovnik nije mogao postati stalan ako nije položio stručni ispit i proveo tri godine kao privremeni činovnik.
Takođe, svaki državni činovnik, pri stupanju na dužnost, polagao je zakletvu pred starešinom organa, a svoju dužnost, kako je Zakon nalagao, bio je dužan da vrši savesno, marljivo, nepristrasno i nesebično, uz poštovanje javnog interesa.